Izrada replika ikona potkrijepljena je upotrebom tradicionalnih slikovnih tehnika preporučenih u čuvenom traktatu Cennina Cenninia ”Il Libro dell’ Arte“ iz 1437. godine. Odabir materijala od velike je važnosti u postizanju visoke kvalitete izrade. Ikone su naslikane na drvenim nosiocima topole i trešnje, dok je selekcija slikarskih materijala, u vidu pigmenata i veziva, fokusirana na srednjevjekovne palete bizantskih ikonopisa.
Nakon što je drvo impregnirano tutkalnom otopinom, premazano je tutkalno-krednom preparacijom u nekoliko tankih slojeva. Podloga se finim brusnim papirima pripremila za nanošenje preparativne skice te za urezivanje reljefnih bordura svetaca. Nakon nanošenja lazurnih slojeva bolusa, postavljeni su zlatni ili srebrni listići. Zatim je u jajčanoj temperi prvo izveden podslik likova svetaca u verdaccio tehnici, nakon čega je uslijedilo fino nijansiranje tonova puti i draperije svetaca sitnim potezima tankog kista – tehnikom zvanom trateggio. Na posljetku, ikone su zaštićene tankim slojem voštanog premaza koji se fino ispolirao do svilenkastog sjaja.

Doratura a guazzo ili vodena pozlata u upotrebi je od 13. stoljeća kod talijanskih i europskih umjetnika. Priprema drva na kojeg će se zlato nanijeti započinje slojem hidratiziranog kalcijeva sulfata, poznatog kao bolonjska kreda ili gips. Obično se nanosi 2-5 slojeva, koji se moraju veoma pažljivo brusiti dok površina ne bude savršeno glatka. Sljedeći korak je aplikacija bolusa, pomiješanog s vodom i ljepilom. Kako bolus utječe na finalni ton pozlate, ovisno o potrebi koristi se žuti, crveni ili pak crni. Tek kad je ploča fino ispolirana slijedi aplikacija zlatnih ili srebrnih listića. Prije samog nanošenja listića, površinu je potrebno premazati tankim slojem mješavine vode i alkohola. Listići se režu i prema potrebi oblikuju specijalnim pozlatarskim nožem, a na bolus se prenose širokim i mekim kistom.

Jajčanu temperu spominje Cennino Cennini u svom djelu “Il Libro dell’ Arte“, pišući o temperi cijelog jaja i žumanjkovoj temperi kao kvalitetnom vezivu za slikanje na zidu i dasci. Boje vezane ovim temperama ne žute niti tamne, za razliku od tempera koje sadrže emulgirano ulje. Jajčana tempera bila je primarna metoda slikanja sve do 1500 kada je zamjenjena uljanom tehnikom.


http://en.wikipedia.org/wiki/Tempera