Izrada retuša u restauraciji slika ograničena je na područja gdje je izvorna slikarska forma oštećena. Retuš oponaša izvornu tehniku slikanja samog autora, u strukturi poteza kista kao i u primijenjenoj tonskoj skali. Takav pristup omogućuje prevlast sačuvanih dijelova slike u vizualnom doživljaju promatrača.
Prvo se finim kistom u gvaš bojama precizno nanese podslik, koji je nekoliko tonova svjetliji od originalnog kolorita. U podsliku se naslikaju svi detalji kompozicije koji nedostaju. Zatim se na podslikane zone finim kistovima nanose veoma tanki lazurni slojevi čistih boja koje su sačinjene od pigmenata povezanih medijem na bazi smole. Ovim lazurama postiže se intenzitet izvornog kolorita.
Retuš uvijek treba biti ograničen samo na područja oštećenja. Cilj je ujednačiti tonove slike, a da pritom izvornost slikarevog izričaja ostane nepromijenjena. Veoma je važno da se retuš izvodi kvalitetnim bojama koje neće izblijedjeti, a koje će restauratori uvijek moći ukloniti u budućnosti.
